Prije par godina u moju školu je došla jedna djevojka,obožavala je igrati košarku.Imala je dvije najbolje prijateljice i nikad se nije šminkala,stalno je oblačila trenirke i poderane traperice,voljela je neki opušteni stil.Svaki dan bi poslije škole ostajala da igra košarku na terenu u školi.Jednostavno ona je za košarku živjela,disala,dečki su je smatrali najboljim curom u školi,bila je preljepa.Ja inače živim za odbojku,treniram je već 7 godina.
Mnoge djevojke u školi su govorile mnogo ružnoga o njoj.Neznam što im je napravila da bi one to pričale,vjerovatno su samo bile ljubomorne.
Jednu večer imala sam trening kasno oko 22:00 jer smo imali tekmu ujutro pa smo morali vježbati.Došla sam ispred škole ta djevojka opet je držala košarkašku loptu i igrala sama.Pored koša su bile njezine stvari za školu.Pitala sam ju što radu tu tako kasno?Rekla je da nije ni išla kući poslije škole.
Pošto sam imala dosta vremena prije treninga počela sam i ja da igram košarku s njom.
Ona je igrala fenomenalno.Igrale smo tako neko vrijeme i ja sam ju onda pozvala da dođe kod mene na trening dame gleda.Došla je sa mnom što je izazvalo mnogo ružnih komentara mojih prijateljica ali ja nisam obraćala pažnju na to.Kada sam završila,krenule smo zajedno kući.Pitala sam je ima li brata ili sestru?Rekla je da je imala,njezin brat je imao 20 godina kada je poginuo u prometnoj nesreći.On je isto trenirao košarku ali on se time ozbiljno bavio,čak je išao i u inuzemstvo zbog utakmica.
Rekla je,kada je on poginuo ona je odlučila da živi njegov život,da radi sve što je on radio,da vjeruje u ono u što je on vjerovao,da igra košarku koju je on volio.
Rekla je da on sada živi u njoj,da ona živi njegov život.
Samo sam je jako zagrlila iako sam je upoznala samo prije nekoliko sati ,vidjela sam koliko je njoj teško,koliko,joj je potrebna podrška za to što ona radi.
Sutradan u školi smo se cijeli dan družile,i išle zajedno.Moje prijateljice su mi dobacivale kako mogu da se sa njom družim i da se grlim?
Ništa nisam htjela da kažem,samo sam im rekla da imam osjećaj da tako treba biti.
Ubrzo mi je postala najbolja prijateljica,nitko nije znao za njenog brata osim mene i njezine dvije prijateljice.
Naše prijateljstvo je trajalo nekoliko godina,sve dok mi jednog dana nije zazvonio mobitel.Rekli su mi da je poginula u prometnoj
nesreći,da je više nema,poginula je kao i njezin brat.Otišla sam kod nje kući,kada sam vidjela njene uplašene i žalosne roditelje.Nisam mogla da izdržim,obećala sam da ću ja živjeti život njih dvoje,moje prijateljice i njezinog brata.
Počela sam igrati košarku pored odbojke.Svaku večer sam ostajala na onom istom terenu kao i ona,vježbala i živjela za njih.Danas igram u školskom košarkaškom timu i svaki koš dajem za njih!

Obitelj Brandhauser iz srednje Slovacke je prokleta. To o njoj tvrdi nekoliko stanovnika grada. Price o povezanosti s vragom rasirile su se po okolici brzinom munje. Sto je zapravo u svemu istina? Prokletstvo obitelji Brandhauser pocinje jos u 19.stoljecu. Tada je, navodno, jedan od clanova obitelji potpisao ugovor s vragom. Nije ga ispunio, i zbog toga vrag vec vise desetljeca podsijeca njegove potomke na dug, koji obitelj prema njemu ima! Glasine o nasoj povezanosti s vragom stare su godinama. O njima mi je pripovijedao vec moj pokojni otac - kaze (1996.god) danas 76-godisnji Karlo Brandhauser. - "Mislim, da to tada otac nije uzimao za ozbiljno i pricao mi je to kao kuriozitet" - objasnjava dalje Karlo i dodaje: "Ne, ne sjecam se da se u vrijeme mog djetinjstva u nasoj obitelji dogodilo nesto, sto bi potvrdjivalo ove oceve price". Usprkos tome, Karlo Brandhauser, najstariji clan obitelji u listopadu 1995.godine - na dan svog rodjendana - kao prvi od zivucih potomaka dobio je poruku od vraga. Poruka je bila napisana crvenom tintom (kasnije se utvrdilo da je to bila krv) i sadrzavala je na latinskom slijedece rijeci: "Ispuni svoj ugovor s vragom". Poruka u obliku papirnatog svitka, bila je stavljena u malu trubu, slicnu vrazjem kopitu. Najprije sam pomislio kako se netko sa mnom grubo nasalio, i smatrao sam to malo neprimjerenim poklonom za covjeka mojih godina - nastavlja pricu stari gospodin. - "Samo nisam znao tko i zasto se sali na moj racun. Nitko iz obitelji si to ne bi dozvolio". Na los vic se zaboravilo. Kada je na dan svog rodjendana, dva tjedna kasnije, dobila isti takav "poklon" njegova 55-godišnja kcerka Marija, a zatim istom prigodom pocetkom prosinca i njezina kcerka, 36-godišnja Ana, cijela stvar postala je vise nego sumnjiva i vrlo ozbiljna. Nitko iz obitelji nije imao velikih neprijatelja, dapace, obitelj Brandhauserovih bila je kod mnogih ljudi uvijek vrlo cijenjena. "Postepeno smo eliminirali sve mogucnosti da bi nas netko htio prestrasiti." - kaze Marija - "Nismo pronasli ni moguce zastrasitelje, ni motiv, koji bi ih u tome mogao voditi. Tada smo poceli traziti uporisnu tocku u proslosti." Nakon mjesec dana uspjeli smo otkriti dnevnik Kornela Brandhausera, mojeg pradjeda. Dnevnik je bio zut, a neke njegove stranice su poispadale. Otkrili smo da su Kornela zanimale okultne, nadprirodne pojave. Na jednom mjestu u dnevniku pronasli smo zanimljiv dio: "Danas sam potpisao ugovor, koji ce odrediti sudbinu roda Brandhausera iducih desetljeca. Nadam se da ce to moji potomci, a i svi daljnji njihovi potomci znati cijeniti." Ovaj dio otkriva da je Kornel Brandhauser mogao s nekim tajanstvenim potpisati nekakav poseban ugovor, jer je inace bio vrlo precizan u opisivanju svojih poslovnih poteza. Samo na ovom mjestu nema nikakvih pojedinosti. Karlo Brandhauser tome dodaje: - "Kornel, moj djed, umro je kada je meni bilo samo devet godina, tako da ga nisam imao prilike bolje upoznati. Ipak, jednom me odveo u svoju sobu, pokazao mi horoskope, kristalnu kuglu za gatanje i ostale druge okultne rekvizite. Za mene, tada djecaka, bile su sve to vrlo zanimljive stvari, ali nisam tocno znao cemu sluze. Nisam razumio ni neke djedove price, koje mi je pricao. Bile su strasne, ali zanimljive. Moj je otac uvijek govorio kako je moj djed cudak. U takvom mi je sijecanju i ostao." Ono sto najvise zacudjuje jeste analiza. Njome je utvrdjeno kako je upotrijebljeni papir na svicima star oko 150 godina , a poruke su doista ispisane krvlju, i sve tri su u najmanjoj crtici identicne. Obitelj Brandhauser ceka sto ce se dalje dogadjati...

Dobrodošli!
Mi smo stranica koja će objavljivati razne priče.
Zovemo se Lucija, Ana i Lucija.
Objavljivati ćemo horore...